среда, 10. јун 2015.

POLJUBAC VETRA

,, Ti ne znaš da te Kristijan voli!? Voli te još iz srednjoškolskih dana. Sluđen je zbog tebe. Ne zaslužuješ ga Majda. Razlikujete se kao nebo i zemlja."
,,Šta pričaš, Dorijane!?"
,, Tolike lepotice je odbio zbog tebe!? Uveravao sam ga da si nevažna studenktinja književnosti. Izgleda da bi ti rado čitao pesme!?"
Dorijan okrete svoju hondu i odjuri brzinom vetra niz ulicu. Auspuh je urlao od njegovog besa. Nisam dobro razumela šta je hteo da postigne ovom izjavom? Sigurno laže!? Poznat je po dvoličnosti. Ne razumem kako ga Kristijan smatra svojim prijateljem? 
Kristijan je moja tajna ljubav dugi niz godina, ali mu nikada nisam otkrila osećanja. Viđala sam ga do skoro u društvu lokalnih lepotica. Sedale su na njegov motor Katana i vriskale gradom dok ih vozi. Okretala sam glavu od tuge, ali nikada nisam gajila nadu da me Kristijan može gledati drugačije nego samo kao komšinicu. Javljao mi se svaki dan, čak bih osetila vreli pogled na meni, ali sam se pravila da to ne vidim. Ponekad u sumrak izašao bi na terasu i kada bi me video govorio je:
,, Zvezde večeras jače sijaju, zar ne Majda!?"
,, Ako tražiš poruku u zvezdama, onda moraš da znaš sve legende koje one nose sa sobom ."
,, Meni je bitna samo jedna zvezda. Ona je u mojoj blizini."
Sećam se dobro kada je to izgovorio, ali sam pomislila da govori o devojci sa kojom se tih dana viđao. Sve mi se pomešalo i ne želim da mislim više o Dorijanovim rečima. Sutra imam ispit. 
Dugo sam se tu noć prevrtala po krevetu. Ispit sam položila i izašla popodne do Tine, moje najbolje drugarice. Nisam joj pričala o susretu sa Dorijanom. Kada sam se vraćala kući, Kristijan se zaustavi sa svojim motorom i upita me:
,, Majda, da li možeš da mi pomogneš oko jednog izbora?"
,, Mogu! Samo reci o čemu se radi!?"
,, U pitanju je poklon jednoj posebnoj osobi."
Dodao mi je kacigu i ja sam sela iza njega.
Zagrlila sam ga nespretno oko struka, a on je uzeo moje ruke i nežno ih ćuteći namestio kako pravilno da ga držim. Dodir naših ruku prostruja mojim mislima i telom. Možda sam i pocrvenela, ali to nije mogao videti, jer je gledao na put. Kaciga je krila uzbuđenje, a srce mi je lupalo da sam mislila da će iskočiti iz grudi. Čini mi se da je njegovo lupalo mnogo jače. Osećala sam pod rukom život mladića kog iskreno volim. Uživala sam u vožnji. Došli smo do servisa za motore. Tada mi reče:
,,Treba da kupim poklon za jednu devojku, ali bojim se da ne znam da izaberem."
,, A šta imaš u planu?"
,, Želim prsluk da joj kupim. Kada se vozi samnom na motoru da joj ne bude hladno."
Progutala sam u sebi sve što osećam za Kristijana. Kupuje devojci, a ne zna koji broj da joj uzme!? Steže me preko grudi.
,, Ali... možda nemamo isti ukus u oblačenju?"
Setih se prelepih devojaka oko njega.
,, Imate sigurno isti ukus."
Ništa nisam razumela. Zašto baš ja da biram poklon za drugu devojku? Bila sam slomnjena saznanjem da me ne vidi, ni moj uzdah i pogled čežnje. Sakrih oči od Kristijana da ne prepozna ljubavnu bol. Samo bi mi falilo da mi se nasmeje u lice. Brzo sam pronašla jedan prsluk od kože sa znakom bajkera na desnoj strani ramena. Kroj predivan i ženski ustručen. Izdvojih ga i pokazah mu.
,, Da, lep je. Hajde probaj da vidim kako ti stoji?"
Bila sam premršava, ali mi je stajao kao saliven.
,, Možeš da uzmeš veći broj zbog gornjeg dela."
Aludirala sam na njegove devojke koje su imale jači gornji deo. Nasmejao se.
,, Prsluk je za tebe....za tebe."
Kristijan je to rekao tiho, gotovo nerazgovetno.
,, Šta si rekao!?"
,, Poklon je za tebe Majda. Kada se vozimo motorom da mi te vetar ne preotme."
,, Kristijane, šališ se sa mnom!?"
,, Ozbiljan prvi put u životu. Slučajno sam od Tine saznao da ti se dugo sviđam, ali nisam znao kako da ti priđem. Ovo je jedna od opcija. Ti se meni sviđaš godinama."
Kristijan brzo plati prsluk koji je bio na meni i blago povuče napolje. Stajali smo pored motora. Nisam umela ništa da kažem. Bila sam izgubila reč, dah...
Poljubi me brzo, ali kad osetismo spojene usne usporismo topli bliski dodir. Kako slatko ljubi!?
Ubrzo sedosmo na motor. Kristijan me odvede na mirno mesto gde smo dugo razgovarali, a još duže razmenjivali nežnosti. 
Naša veza traje već dve godine. Uskoro ćemo se venčati. Pored mene je zavoleo poeziju, a ja sam naučila sve o bajkerima.

субота, 6. јун 2015.

               ROMANSA

Prepoznah nešto u tebi
tvoj šeretski hod, ili pogled vatreni.

Ukrstiše nam se oči, negde sam te videla?
More je oko nas, vidik mi zaklanjaš.

Kažeš mi -zdravo- zbuni me to
odgovorih isto, al ne čuh glas svoj.
Šta me to malaksalu od sunca spopalo?
Miris slanog mora, ili lice dečaka.
U panici skretoh pogled u stranu
ti raširenih zenica upijaš moju prirodu.
Ko zna šta sve vidiš na meni?
Kao ravnodušna, ne pokazujem oluju u sebi.
Pitaš, odakle sam, polako odgovaram
tvoje ime, pa moje, eto- upoznasmo se.

Svakog sledeceg dana, sve više primiceš se
ljubav sam u tebi prepoznala